Jacques Maritain
Evo nas opet pred nečim što je u opreci i s lažnim novovjekovnim liberalnim shvaćanjem i sa sakralnim idealom srednjeg vijeka. Ako se riječ demokracija shvati kako ju je shvaćao Jean Jeacques Rousseau, takav bi civilizacijski poredak bio čisto protudemokratski, jer unutarnja osobna sloboda ište da se očituje ne u apstraktnoj i neosobnoj slobodi, već na vanjskom drušstvenom planu, kroz konkretne i pozitivne slobode utjelovljene u ustanovama i društvenim tijelima. Ali, s druge strane, upravo bi se ovdje spasila jedna od vrijednosti sadržanih u tako višeznačnoj riječi kao što je demokracija; pri tom više mislim na čuvstveni i ćudoredni smisao te riječi, smisao u vezi s osobnim dostojanstvom, čega je mnoštvo postalo svjesno, i to zacijelo ne tako kao da dostojanstveno zbiljski posjeduje i zaslužuje, već barem u tom smislu da je na nj pozvano; prema tome ta narodna građanska[1] svijest isključuje raznorodnu (čak i dobru) vladavinu jedne društvene kategorije nad narоdnom masom koja bi se smatrala nečim nižim, a na planu društvenog života uključuje poštovanje ljudske osobe u pojedincima od kojih je sastavljena ta masa. Upravo sam rekao da je u novovjekim stoljećima mnoštvo postalo svjesno toga osobnog dostojanstva tako što na nj pretendira a ne što ga odista zaslužuje ili posjeduje; jednako tako novovjeke demokracije zapravo najčešće simboličnim i figurativnim oblicima, katkad veoma himbenima, ispovjedaju kako poštuju osobu u svakome pojedincu u masi. Upravo je tu drama koju komunistička revolucija nastoji razriješiti a koju bi do istinskog raspleta moglo dovesti samo društveno proživljeno kršćanstvo ostvarujući ono što je tek simbol i slika. Stoga bi se jedino u budućem novom kršćanskom svijetu zbiljski mogla spasiti ćudoredna i čuvstvena vrijednost koju sadrži riječ demokracija i koja odgovara onome što bi se moglo nazvati narodnim građanskim[2] osjećajem. Premda bi, uostalom, tada bila nadvladana sadašnja podela na klase[3] to društvo bez buržoazije i proletarijata ne bi bilo bez organskog uraznoličenja i nejednakosti. No ljestvica uloga i prednosti ne bi više bila vezana za čvršće nasljedne kategorije, kao nekoć za krv (što je, uostalom, načelno bilo zdravo riješenje) ili kao danas (što je nezdravo riješenje). A tada bi trebalo da životno kršćanski vremeniti poredak nauči istinsku, na radu zasnovanu aristokraciju ( u svoj punini i kvalitativnoj raznolikosti te riječi[4] kako bi poštovala ljudsku osobu u svakom pojedincu i u mnoštvu ( ali ni to zacijelo neće biti lako). [1] U izvorniku civique ( op. pr) [2] civique ( op. pr) [3] Tu riječ shvaćam strogo omeđenu i veoma preciznu značenju, onako kako je primejrice definira Briefs u svojem proučavanju industrijskog proletarijata; klasa uključuje trajan i nasljedan položaj; budući da je proleter bez vlasništva, prisiljen je da iznajmljuje svoj rad za plaću koja nije tolika da bi mu omogućila zgrtanje materijalnih dobara; stoga je neizbježno, osim u iznimnim slučajevima, da njegov položaj nasleđuje i njegovo potomstvo iz koljena u koljeno. Usp. Goetz Briefs, Le Proéltariat Industriel, Paris, Desclée, De Brouwer, 1936. [4] Usp. Du Regime temporel et de la Liberteé, str. 68 – 70. Izvor: Cjeloviti humanizam, Kršćanska sadašnjost
0 Comments
|
Details
AuthorWrite something about yourself. No need to be fancy, just an overview. Archives
February 2022
Categories |